Bi li bilo neumjesno upitati Mostarce briga li ih uopće hoće li u listopadu biti izbora? Naime, ljudi koji već 12 godina nisu birali gradsku vlast i dva mandata imaju gradonačelnika u tehničkom mandatu su već navikli da ne moraju kao i ostali građani ove države na lokalne izbore. No Mostar je specifičan grad po mnogočemu. Reći će neki da je grad slučaj. A mi ovdje tvrdimo da nije slučajno da Mostar nema izbora već toliko vremena i neće uopće biti čudno ako ih ne bude ni ove godine.
Političari prave slučajeve od jednog grada kao i od svega onoga što se vodi politikom. Oni koji su a vlasti, naravno. A neprikosnovenu poziciju u Mostaru imaju HDZ BiH i SDA.Te dvije toliko različite stranke imaju sve u svojim rukama. Hoće li se dogovoriti ili ne. I odjednom nije više važno što kažu Ustav i zakoni države, entiteta i grada, pita se Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića. A mi se ovdje pitamo što ako se izbori u Mostaru uistinu dogode prve ili druge nedjelje u listopadu ove godine.Kakvi bi mogli biti rezultati tih izbora?
Hrvati, naravno, imaju tu „čast“ da svake izbore sudjeluju u odluci koja će im definirati život. Svaki izbori su povijesni, svaki put smo majorizirani i svaki put smo izdajnici ako ne biramo kako to većina želi i zahtjeva od nas. Bošnjaci, pak, imaju više izbora između sebe. U Federaciji biraju dvojicu članova Predsjedništva, u državi su najbrojniji. No, Mostar je specifičan, kako rekosmo. Brojno stanje nacija je „tu negdje“, svaki glas je bitan mada je sitan i zato se hita da bi se upisali, birali manje zlo, dali im uzde u ruke.
No, ako i kada dođe do izbora u Mostaru, ako ikada dođe do njih, hoće li itko javno imati hrabrosti pa upitati zašto Mostar ima ovakav status, zašto ga vode i dan danas dvije suprotne strane koje se lako dogovore kada je podjela plijena u pitanju, a grad kao grad, ljudi u njemu, grcaju u otpadu, trpe nedostatke u bolnici u kojoj rade najbolji stručnjaci na terenu a nema ni toaletnog papira, jer isti oni koji vode grad u tehničkom mandatu, imaju svoje stranačke prijatelje i drugove u županijskim vlastima koje trebaju skrbiti o institucijama od šireg značaja kao što su bolnica i Sveučilište. Hoće li itko upitati zašto je Mostar uopće dao kandidaturu za europsku kulturnu prijestolnicu a od dvije kulturne kuće u njemu, koje bi trebale zbližavati a ne udaljavati, ni jedna ne može ostvariti puni potencijal. Hoće li itko upitati zašto najbolju BH plivačicu tjeraju iz Mostara jer zatvoreni olimpijski bazen je samo skupi san. I da, sve je skupo. I sport, i kultura, i odvoz komunalnog otpada, i rasvjeta, i život, sve osim prodaje kože i predaje vlasti.
Dakle, Mostar je politički živio u tehničkom mandatu. Već12 godina isti se ljudi pitaju za sve. Što su dobroga učinili, to će ocijeniti Mostarci. No, pitanje je hoće li Mostarci imati koga birati u listopadu ove godine i to ovisi o dvojici ljudi, o Draganu Čoviću i Bakiru Izetbegoviću. Ako se njih dvojica dogovore kao i stranke koje vode, bit će izbora. I bit će sasvim izgledno čuti obećanja o zatvorenom olimpijskom bazenu, odvozu komunalnog otpada, kulturi i sportu, a i Aluminij će polako pasti u zaborav od sviju osim od onih koji su od njega ovisili, a i oni koji su od njega ovisili bit će uvjereni u to da nisu vlasti krive što je propao. Ili će se sve ovo dogoditi ili izbora uopće neće biti. Ako se sve ovo dogodi, opet će biti priče o ugrozi jednih od drugih, o stožernom gradu i stranci, a od strane SDA bit će priče o prijetnji hrvatskih separatista, oživljavanju Herceg-Bosne i slično. A narod, željan izbora, povjerovat će i pohrliti, zaboraviti na sve. Eto, i to je politika. A Mostar, kao grad, kao mjesto gdje smo mnogi proveli dio mladosti iako nismo rođeni u njemu, to nije zaslužio. Tko je kriv? Ma nije nitko. Izbrisat ćemo ovih 12 godina i krenuti nanovo.
Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba
